TIPOMANIJA ANALIZE 01.07

16:00 Španjolska – Rusija 1&T12+( 2.05 ) /LOST

1/8 finala SP u Rusiji donosi utakmicu Španjolske i domaćina Rusije na stadionu Luzhniki u Moskvi.
Španjolska je u razdoblju od 2008. do 2012. vladala europskim i svjetskim nogometom, 2008. su osvojili EP koji su i obranili 2012. (otprije su imali još jedan iz 1964. + finale 1984.), dok su 2010. osvojili svoji prvi i jedini SP. Dosta je ružan bio pad Španjolaca kada 2014. kao svjetski prvaci ispadaju u skupini (kao i Nijemci ove godine), dok su tek nešto bolji bili na EP 2016. kada su u 1/8 finala ispali od Talijana. Španjolska se uvjerljivo plasirala na SP i nastavila niz plasmana na velika natjecanja (zadnje koje su propustili je bilo EP 1992., dok su zadnji SP propustili 1974.). Španjolska je osvojila skupinu G sa 28 bodova, 5 više od 2. Italije kojoj su se tako osvetili za ispadanja na EP 2014. (na kraju se Italija nije ni plasirala u Rusiju) uz omjer 9-0-1/36:3, a zaista je fascinantan taj broj primljenih pogodaka. Spomenuo sam poraz od Italije na EP 2016., a to je ujedno i posljednji poraz Španjolske. Dakle, Španjolska otada ima 23 utakmice i omjer 15-8-0, no Španjolska je dobila tek 3 od zadnjih 8. Nakon ponižavanja Argentine u ožujku ove godine 6:1 što je najavilo kakva sudbina čeka Argentinu na ovom SP, Španjolska nije briljirala i dobila je tek 2 utakmice sa identičnih 1:0 uz puno mučenja, u pripremnoj Tunis golom jokera Aspasa u 84., a na SP Iran odbijancem Diega Coste u 54. Realno gledajući, Španjolska je ipak u neku ruku ostala dužnik na ovom SP, u prvoj su odigrali 3:3 sa Portugalom gdje su gubili 1:2 uz loše reakcije inače sjajnog de Gee, dok su u zadnjoj utakmici skoro izgubili od Maroka gdje ih je opet spašavao joker Aspas u 90. + 1. U obranu Španjolske valja reći da su prije početka SP doživjeli ogroman šok smjenom izbornika Lopategiua nakon njegovog prihvaćanja klupe madridskog Reala, pa je na klupu sjeo njihov bivši reprezentativac Fernando Hierro koji je prije toga samostalno vodio tek Oviedo. Hierro nije pozvao neka vrlo poznata imena poput Morate (28/13), Pedra (65/17) ili najboljeg strijelca Španjolske u povijesti Ville (98/59), a mene recimo čudi da mjesta nema za zanimljivog Marcosa Alonsa iz Chelsea ili Calejjona iz Napolia, dok u ekipi više nema velikana poput Casillasa, Xavia, Xabia Alonsa, Fabregasa, Torresa… Kolika je to bila jaka generacija 2008.-2012. govori i podatak da ih je na TOP 10 listi po broju nastupa čak 9 i uljez je samo golman Zubizarreta, a svi imaju po 100 i više nastupa. O aktivnih igrača su na listi kapetan Ramos (155 nastupa – 12 manje od rekordera Casillasa), njegov zamjenika Iniesta, David Silva i Busquets. David Silva je i 4. strijelac Španjolske svih vremena, a mjesto ispod njega je baš izbornik Hierro koji je za obrambenog igrača na zavidnih 29 golova. Osovina Španjolske su Ramos – Isco – Costa, kod Isca je dirigentska palica Španjolske +5 golova u kvalama za SP, a Costa je već zabio 3 gola na ovom SP. Obrana nije na razini onoga što je prikazala u kvalama, tu je ipak ponešto igrača ispod svoje najveće razine (Gerard, Alba koji su po meni već neko vrijeme neuvjerljivi, pa i de Gea i Carvajal). Nekoliko je upitnika oko ove utakmice, u prvom redu oko vezne linije gdje Španjolska ima najveću širinu, mada ne vjerujem u prevelike mijene, dakle opet će u ulozi jokera biti Thiago, Asensio, Vasquez, Saul + Apsas i Rodrigo. Spomenuo sam da ne briljiraju u obrani na ovom SP, a ima minusa oko prikazanog recimo Davida Silve. Ipak, Španjolska opet može ubijati posjedom, mogu držati loptu do beskonačnosti i znaju pretjerivati, najviše sam ih gledao protiv Irana gdje nimalo nisu briljirali, ali ako odigraju bržu tranziciju, onda bi Rusija mogla imati velikih problema.
Rusija je naslijedila nekada prilično uspješni SSSR (posebno uh je išlo na EP gdje imaju naslov iz 1960. + 3 finala), ali prilično neuspješno. Strši jedino EP 2008. kada je baš prvak bila Španjolska kada su jedini put prošli skupinu i igrali ½ finale. Rusija je ispadala u skupinama i 2014. na SP i 2016. na EP i zadnja njihova pobjeda sa velikog natjecanja prije ovog SP je bila još sa EP 2012. Nakon ispadanja u skupini EP 2016., na klupu je sjeo iskusni Stanislav Cherchesov, igračka legenda moskovskog Spartaka koji kao trener je najviše uspjeha imao u poljskoj Legiji. S obzirom na izravan plasman kao domaćin, čak se postavlja pitanje bi li se uopće Rusija i plasirala na SP jer su izgledali jako loše u prijateljskim susretima prije SP. Naime, Rusija je imala niz od čak 7 utakmica bez pobjede, pa makar su protivnici bili većinom vrlo jaki (Argentina, Španjolska, Francuska, Brazil…) nije se optimistično gledalo na Rusiju, a ne čudi i podatak da Cherchesov ima tek 32 % pobjeda, puno lošije od Slutskog, Capella ili Advocaata mada je za razliku od njih Cherchesov prošao skupinu. Ipak, Rusija je maksimalno iskoristila svoju skupinu, dobili su na otvaranju 2 lake utakmice i lako ih i riješili, prvo Saudijsku Arabiju čak 5:0 pa onda Egipat 3:1. No, po meni je bliže pravom licu Rusije utakmica protiv Urugvaja 0:3 koji ih je maksimalno razgolitio, pogotovo kiks kapetana na golu Akinfeeva, sporog veterana Ignashevicha, dva ipak tanja zadnja vezna, nigdje nije bilo ni hit igrača prva dva kola Golovina i Cherysheva, pa je ostao tek toranj Dzyuba u napadu. Mora se priznati Cherchesovu da nije imao previše sreće sa postavom, prije SP je primjerice otpao Kokorin (48/12), a na SP se ozlijedio Dzagoev (58/9), dva možda i najbolja ruska igrača. Cheryshev je solidno zamijenio Dzagoeva, no protiv Urugvaja se pokazao da nije ta klasa, Golovin je potvrdio talent, čudno da nema minuta za talentiranu braću Miranchuk iz Lokomotiva. Osim Dzagoeva, za Španjolsku je otpao i suspendirani Smolnikov (28/0), no prvi izbor je i tako Fernandes. Prednja vezna trojka Rusije Samedov-Golovin-Cheryshev ima talenta i znanja, no nisu se proslavili protiv urugvajskog bloka, mada bi Španjolska mogla ponuditi manje čvrstine, ali i manje lopte u posjedu, dok ne vidim kako će Zobnin i Gazinskiy zadržati Isca i ekipu, kao i Ignashevich i Kutepov Costu.
Međusobno 5 utakmica i niti jedna pobjeda Rusije. Omjer je 3-2-0 za Španjolsku koja je dobila sva 3 službena susreta. 2004. na EP 1:0, a onda za obje ekipe te slavne 2008. na EP čak 2 puta. Možda i najjaču Rusiju je razmontirala možda i najjača Španjolska, u skupini 4:1 uz 3 gola Ville, a u ½ finalu 3:0. Ponešto igrača je i danas u postavama s obje strane, kod Rusa Akinfeev, Ignashevich i Zhirkov, a kod Španjolaca Ramos, Iniesta i Silva koji je zabio u tom ½ finalu. Zadnja je igrana u studenom lani i bila rijetki bljesak Rusa u tom razdoblju, a bilo je naime 3:3, Rusija je stizala vodstvo Španjolske od 0:2 i 1:3, a zanimljivo niti jedan strijelac Rusa iz te utakmice (2 x Smolov + Miranchuk) nije starter.
Protiv Urugvaja se pokazalo da nisu slučajno oni rezultati Rusije iz priprema, mada je Španjolska potpuno drugačija ekipa, koja nije na razini kako je odigrala kvale i recimo od njih su puno više pokazali mnogi. Ipak, Španjolska je po meni najmanje jednu razinu bolja ekipa, imaju sjajnu vezu i širinu i individualnu kvalitetu, pa makar je Rusija domaćin, idem na pobjedu Španjolske i 2+ golova

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Powered by Live Score & Live Score App
Facebook